dobro jutro

Evo, vratih se iz bijelog svijeta. Isla sam malo vidjeti kako zive Englezi i Skoti. Prvo me iznenadilo suncano i toplo vrijeme. Pa, doista se sve izmijenilo: kod nas kisa, vjetar, hladnoca, a tamo - krasno. Idem natrag! Ipak ne idem. Ovdje me sve treba i ja sve trebam. A i zakljucih da je sve isto. U cemu je jedina razlika izmedju sela i velegrada? U selu ima malo ljudi, a u velegradu puno. I to je sve. A sto je sa zivotinjama? Ima ih i u selu i u gradu, posvuda. Usred Londona trckaraju sive vjeverice, na engleskim pasnjacima pasu crnobijele krave, prekrasni pastusi i malo neobicne crnoglave i crnonoge ovce, ali ipak - ovce. Ponasaju se kao da ih se ljudi uopce ne ticu. Rade svoj posao. No, to je samo privid. Znaju one da smo mi ljudi tu i znaju da se medjusobno trebamo. Kako inace objasniti ovaj detalj: upravo kad je nas avion poletio, nedaleko je poletjela i jedna ptica! Vinuli se ljudi u zrak, vinula se i ona. Uzivaj, pticice, u svom slobodnom letu, ti nisi trebala putovnicu i nisi morala chekirati stvari pazeci da nemas nesto ostro u torbi. Nitko ne sumnja da si mozda terorist. Koliko li je tebi lakse! Nisam zavidna, sretna sam zbog tebe. Sretna sam sto jos ima slobodnih ptica koje samo - rade svoj posao. Zeljela bih samo da i ljudi rade svatko svoj posao jer bi tako i ljudi bili slobodni. Imaj nade, prijatelju, doci ce i to vrijeme. Treba samo opaziti pticu kako uzlijece uz avion.